KAKO MISLIŠ NE RADI (SE) DOBRO?

Sreću čine male stvari; Živi, uživaj i voli svoj život…  Samo su neke od ciljeva za kojima žudimo. Većina nas teži ka posjedovanju nečega svog, bivanja poduzetnikom ili radnikom na što boljoj poziciji, jer tek se onda može uživati  $$$
...Ako ništa drugo, dičiti se svojim uspjehom, isto neka vrsta užitka. Važno je imati nešto svoje i NE raditi za nikoga, već da "nitko" radi za tebe. Definitivno volim tu ambiciju, ali ne razumijem zašto nakon ostvarenog cilja sve stane? Ažurnost nula bodova, razvijanje, komunikacija... Sve ostane plutati ili tone.  

„Trebate biti SRETNI što primate redovite plaće.“
To je izjavio moj bivši šef kada su se ljudi nešto malo pobunili. 

Hvala ti pametni čovječe što si mi isplatio ono što sam pošteno zaradila. 

Uglavnom tako svugdje funkcionira. Evo jedan metaforički primjer koji sam smislila, to je kao da odeš kod frizera gdje šišaju samo na "lonac"(znate te popularne frizure iz davnina). Međutim sada imaju ponudi nešto senzacionalno, više nije lonac već nove Zepterove zdjele! Znaš ono, iz šupljega u prazno.
Pff šteta, ja sam baš htjela na "cjediljku".

Koji vrag?
Zar takvi ljudi najmanje što bi trebali je izjavljivati nešto pametnije? Pošto imaju kontrolu, da ne kažem moć, nad toliko toga, pa kada je sve u rasulu makar slaži da si pametan, voljan, ažuran... Suosjećaj čovječe. Pitaj svog radnika za savjet. Možda čuješ nešto pametno od neke žene. 
Mislim u svakoj branši se može bolje. Kao što odaberemo knjigu po korici, slatkiš po omotu, očito je važno da nešto lijepo izgleda jer privlači pažnju.

Samo otići u kafić je isto kritično, iskreno ja se ne osjećam ugodno ; zamračen ili dosadan interijer, nezainteresirano osoblje, nedostatak pića, loša glazba, miris wc-a…
Trgovine, napuhane cijene s obzirom na kvalitetu i izgled odjeće koju nude, čudne mirise, zastarjele interijere sa požutjelim lutkama koje poznaju iz viđenja moju prabaku, baku, mamu i mene. 
Kada smo kod pažnje, ne mogu da ne spomenem knjižnicu, objekt koji će uskoro postati povijesni muzej. Bez obzira što se tamo znaju odvijajati razna predavanja te radionice, za koje skoro nitko ne zna, valjda je najrjeđe posjećen prostor u gradu. Ljudi ne vide onaj jedan plakat na kojemu piše da se u srijedu održava predavanje o psihologiji. Stoga dođu tri prijateljice od knjižničarke, jedan prolaznik koji je slučajno primijetio plakat, i dvije bakice koje stalno posjećuju knjižnicu, plus lokalni novinar koji će objaviti dosadan članak o događaju na Facebook profilu i gradskim novinama,  koje također nitko neće pročitati s obzirom na izgled i reportažu  svakidašnjih monotonih objava. Nismo sposobni niti obavijestiti a kamoli zainteresirati ljude i djecu. Evo recimo, prisustovala sam nedavno kazališnoj predstavi, štoviše poučnoj za tinejdžere, vjerujem i namijenjenoj ponajviše za njih; primijetila sam tek nekolicinu učenika. Također sama voditeljica izjavljuje da u svim izvanškolskim aktivnostima najčešće sudjeluju jedna te ista djeca. E sada, je li do djece koja su nezainteresirana ili preopterećena, ili do roditelja koji ih ne potiču. Sve počinje od korijena; ako ne radite s djecom već im uvalite mobitele u ruke, normalno da sve prestaje. 
Recimo, željeli smo i dobili kino. Nakon godinu dana subotom se film ne pusti jer je došlo dvoje ljudi. Zašto? Možda jer je 25 kn previše, a možda jer dijete već ima tablet u rukama pa mu se ne da otići do WC-a, kamoli do kina.  Razumijem nedostatak financijskih sredstava, ali ne razumijem nebrigu  gdje će i kako odrastati to dijete. Čast iznimkama.

Kao što se ažuriraju aplikacije na mobitelu, isto je potrebno svemu oko nas i nama samima. 
Ljudi pišu jer nitko ne sluša... isti taj tekst rijetko tko pročita.
Nas ljude je ponekad teško zadovoljiti. Ali  ne znači da se trebamo prestati truditi kada smo štivo napisali a nitko ga pogledao nije. Možda mu samo fale slike.? 

I MANE SU "VRLINE"

Lijenost. Svi smo prošli kroz taj period zasigurno... neki su s njom i ostali, a slijedeća istraživanja dovode do ovog zaključka: „Lijenost je znak inteligencije.“ Tako kažu posljednji članci vezani za tu, sad mogu reći, pozitivnu vrlinu čovjeka. Da ne morate googlati, evo kratkog objašnjenja: Ljudi koji ništa ne rade – uživaju trošiti vrijeme razmišljajući, stoga su inteligentni. Bome mudro. Naravno, ljenčine će se bez ikakvih nesuglasica složiti da je izjava točna, a radoholičari i sportaši, zaprepašteni. Ali eto, tako kaže istraživanje, tko sam ja da sudim.Šala, pa moram nešto reći.
Od kuda to odjednom??  Ajde analizirat ću na sebi da vidim ima li smisla? 

…Iiii  da! Definitivno se slažem. Ima trenutaka kada sam baš turbo„inteligentna“. Samo ne razumijem zašto živcira mamu to što sam pametna? Sigurno žena ne zna, da izležavanje u krevetu i gledanje tv-a nije „ljenčarenje“, nego čista inteligencije.

Ja sam do sada smatrala kako je lijenost neka vrsta bolesti jer izležavaš se u oba slučaja i čekaš da prođe.
Čak se sjećam jednog vlastitog iskustva. Zahvatila me bolest i lijenost  u isto vrijeme.
Bolesna sam krenula napraviti čaj, međutim nije mi se dalo čekati da voda prokuha i na kraju sam popila samo toplu vodu.
Ma da, strašno sam bila“ inteligentna“.

Moram priznati, zbune me ponekad novija istraživanja jer su totalno kontradiktorna onim prijašnjim. Opće poznato da je lijenost loša osobina. Štoviše, Biblija lijepo kaže kako je lijenost grijeh… i moja mama također.
No, sjećam se jedne izjave, potječe iz usta roditelja, možda se tu krije obrazloženje, a glasi od prilike ovako:
 „Ma moj sin je baš pametan, ali lijeeeen, neće da uči nikako, ali prirodno je baš inteligentan!“

Garantiram da je gospodinu B.G. mama to često govorila i on sada sije mudrost dalje, samo malo parafrazirano. Jer je  najbogatiji čovjek na svijetu, pa može. Navodi kako će uvijek                                                                    izabrati lijene osobe da obave zahtjevan posao jer će isti, naći                                                                    lakši način ili rješenje.
Eto! Nema tu istraživanja, jedan od malih ljenivaca izvukao je ono što uhu godi, iz konteksta matorske mudrosti i nastala su čuda. ✨

Kako se dalje ponašati? Meni je odmah sinula ideja, a vi kako hoćete. E pa ja sam fino odmah u svoj životopis pod „POSEBNE VJEŠTINE I SPOSOBNOSTI“ dodala „lijenost“, a pod „OSTALO“ sam se još malo raspisala i nahvalila o tome, tipa – ležim i razmišljam 4 sata, bez ustajanja!
Napokon da je došlo mojih 5 minuta! Sijaj Jadranka!

Šalu na stranu, kada bih ozbiljno počela živjeti taj život, proglasili bi me glupom. Nova moderna generacija sebi modulira stare izjave i manire. Ništa nije izmišljeno, samo prilagođeno, uzmeš i dodaš ono što ti više odgovara.
Sve se mijenja, u redu je prilagoditi se nekim stvarima, no neke trebaju ostati tamo gdje jesu. Po meni, ne može lijenost biti pozitivna, niti sinonim za snalažljivost, kamoli inteligenciju. Takva čudna izjava, danas je mudri citat. Kako i ne bi bila, kada dolazi iz usta ozbiljno bogatog businessman koji je između ostalog odustao od fakulteta. Odmah je malo više zanimljivije zar ne? I djeluje istinito.

Dragi moji, da je taj čiko bio lijen, ne bi bio bogat i točka. 

Za kraj:

Kako otkriti ljenivitis? 

Ne morate ići doktoru. Najčešće roditelji otkriju jeste li lijeno pozitivni ili ne, još u ranoj adolescenciji. Simptomi, ima ih raznih vrsta ali jedan vrlo učestali je ne spremljena soba, s godinama se proširi na ostale prostorije u kući .Opširnije o temi možete googlati. Uglavnom, kada vam ono što ne možete dohvatiti iz ležećeg položaja,  ne bude niti potrebno, čestitam, ušli ste u klub novopečenih inteligentnih ljudi! 👏

JUČER DANAS SUTRA

 Svako od nas ima potrebu za zajedništvom i društvenim životom, takav odnos obuhvaća jednostavne i složene odnose. Recimo da svatko u sebi nosi instinkt uvjerenja i osjećaja da je u pravu. Želje, strahovi, privrženost, ideali, emocije itd. su neki od oblika koji definiraju naše mišljenje.
Nažalost, od svih pozitivnih načina socijalizacije izabrali smo drugima „lijepiti etikete“ na osnovu tuđih uvjerenja, nekog neprimjerenog događaja ili vlastite procjene i lošeg iskustva; Negativnim stvarima okrenemo leđa i osudimo, bez da pokušamo čuti drugu stranu priče. Isto tako, nerijetko vjerujemo u promjene i skeptični smo po tom pitanju.

                    

Predrasude i stereotipi su nešto s čime se susrećemo svaki dan. Izreke poput „Važan je prvi dojam“  ili „Odijelo čini čovjeka“  mogu svrstati u najveće primjere takvih osuda. Pozitivno ih opravdavam i uvažavam samo u poslovnom svijetu. Što se tiče svakodnevice, ne smatram da se takav stav treba uvažavati ili bazirati na njemu. Kroz  život prođemo kraj mnoštvo ljudi, nađemo se u raznim sredinama i situacijama gdje reagiramo onako kako priliči našoj osobnosti, temperamentu i možda najbitniji  faktor, raspoloženju u tom trenutku. Jednostavno je nemoguće uvijek ostavljati dobar prvi dojam, također koji bi odgovarao drugim ljudima oko nas, jer nemamo svi istu percepciju.
Na primjer, moj poštar sigurno misli da radim kao električar, isto tako da nisam još čula što je četka za kosu. No zašto bi itko imao potrebu paziti što će misliti prolaznik na ulici, ljudi u kafiću, prijateljica od prijateljice… ili poštar? Nevažno. Prvi dojam je samo jedna puzzla od tisuću, koja stvara pravu sliku.

 Isto tako, često imamo određeno mišljenje o nekome na osnovu prošlosti. Kada pogledam iza sebe, moju, a vjerojatno i vašu prošlost uz lijepa sjećanja čine i prve greške, početci i iskustva. „Ja“  kao osoba iz prošlosti, jedva da imam ikakve veze sa ovom kakva sam danas. Čovjek uči cijeli život, onaj tko radi na sebi, naravno da će se promijeniti. Na žalost pod povećalom su uvijek loše stvari i sve što iskače iz podređenih stereotipa. Pogrešno donešena odluka, u tom se trenutku s nekim razlogom činila ispravnom ili nismo imali nekoga tko bi nam rekao da nije.  Osuditi je najlakše, ispravno je prvo pokušati razumjeti. No još uvijek prevladava velika količina konzervativnih ljudi; recimo da će se prije nasmijati onome tko padne, nego pomoći ustati. Na riječ „Pinocchio“ prvo pomislimo na lažova, a kraj priče završava tako da je dječak postao uzoran i dobar, očito da su nam ružne stvari u prvom planu. Istina da je potrebno  puno iskrenosti i truda, kako bi izbrisali, te oprostili nešto što nas je povrijedilo, ali zašto ne? Sve ima svoje granice, ali jednom, eventualno dva puta je sasvim u redu nekome dati novu priliku i malo vremena da ukaže svoje povjerenje te novu karakternost. Znam da prevladava veliki strah od šanse za novom povredom, no prvo razočarenje najviše boli, a svako drugo vas čini jačom osobom s više iskustva te spoznajom da ste nastojali dati sve od sebe. Problemu pokušajte pristupiti  razgovorom i s razumijevanjem. Jer postoji vrlo velika mogućnost da ćemo se i sami naći u situaciji gdje tražimo drugu priliku.

Sami trebamo procijeniti do koje mjere se prašta, a kada treba podvući crtu. Treba li oprostiti ili ne. Svatko pogriješi ili krene krivim putem, bitno je razmišljati o tim postupcima, shvatiti gdje griješimo, što možemo popraviti ili napraviti bolje. Ja kao i vi, nisam ono što sam bila jučer, niti ono što ću biti sutra, već osoba u ovom trenutku. 

JOŠ NEMAŠ DEČKA?!

S obzirom da je na redu Valentinovo, napravit ćemo malo zagrijavanje. Ovo nije ljubavni post, ovo je za nas rijetko rasprostranjene, careve i carice, koji jednostavno nemaju curu ili dečka! Oni koji se brinu zbog toga, bez brige! Legenda kaže da ćemo i mi stati na ludi kamen! Da ćemo i mi žabe, postati prinčevi i princeze!
Baš maloprije sam čitala članak slične tematike i smiješno je već na samom početku. Poručuje kako se  treba pripaziti, a ne taj poziv shvatiti ozbiljno te krenuti putem vječnog neženje. Uz obrazloženje da se na to može vrlo lako naviknuti.
Ideš! Kako nisam prije ovo pročitala! Gotovo, nema mi spasa, već me uhvatila blaga panika i tada čujem na Tv-u
 „Ako ste majka koja želi oženiti sina, ili sin koji se želi oženiti, ili žena koja je spremna za pravu ljubav… Prijavi se na broj 060 808 8…“ prstenje leti po ekranu, upitnici, srca također…
Pao mi je kamen sa srca!  Za 3.75kn (sa fiksnog) mogu naći ljubav svog života! Sreća! Zatim se sjetim da to nije jedina prilika! „Samo nebo zna“ novi show, tamo čak mogu vidjeti budućnost. Kako ću izgledati ja, muž, djeca, razne mogućnosti uglavnom... Baš veličanstveno koliko je tehnologija napredovala, Bože hvala ti na svim ovim mogućnostima!
U glavi već zamišljam scenu: Stojim u njihovom studiju, dobijem glavnu riječ, svi isčekuju  čuti što želim u budućnosti i ja lagano kažem: „Ako nije problem da mi za petak vidite brojeve Eurojackpota, samo sam to htjela pitati vezano za budućnost. Hvala puno, pozdravljam sve ispred malih ekrana i vas u studiju i režiji (to mi ostalo još iz Huga, dok sam bila mala) pozdrav svima!„ 
Ako ništa niti od toga, preostaje mi „Ljubav na selu“. Ne moram ni komentirati, tamo „bisere“ sipaju odmah u startu. Nakon toga shvatim kako mogu nastaviti u miru uživati gdje sam stala, kad budem spremna, samo dignem slušalicu, okrenem broj i problem riješen.

Čitam dalje, i totalni preokret. U tekstu o samcima, nakon prvog ulomka sve ostalo govori o braku, parovima, kako je to pozitivno itd. Razmišljam, a što ćeš, samci nisu baš neka inspirativna tema, vjerojatno ću se i ja namučiti da nahvalim  naš stil života.
Pitat ću baš prijateljicu kako ona uživa u samoći. Njezin odgovor je bio, citiram:
 „Pustim si TV ...Ili spremam hahaha ja to volim ..Mene ti to opušta... Znam da ti je to smiješno. I onda kad spremim… Volim sjesti u to čisto... I piti bijelu kavu!“
Senzacija!
Ljudi moji! Kolike smo mi ne shvaćene legende! Totalno se iznenadim kako znamo uživati u sitnicama. Kakva ljubav, kakav dečko! Ona spremi kuću i bude SRETNA! Ivana molim te kada budeš imala vremena, dođi i budi sretna kod mene doma! Ja ću ti skuhati bijelu kavu. Hvala ti na ovome, baš sam se nasmijala.
Ali točno to želim reći, mi smo zadovoljni cijelo vrijeme. Jedina napeta situacija bude, kada me netko pita „Tea pa kako to da nemaš dečka?“ I onda krene… „Ja sam imala troje djece u tvojim godinama, prvo sa 20 a drugo…“
Upravo sam zaključila zašto mi je oslabio vid. Jer svaki puta kada čujem tu rečenicu, padne mi mrak na oči. 
Dok ovi zaljubljeni, svađaju se, mire, pa plaču, ispovijedaju (ne svećeniku, već jedno drugom) i ljudima je to zanimljivo. Bilo kakva ljubavna situacija, pokreće! 
Recimo pjevači, kada prekinu vezu, napišu hit. I cijeli svijet subotom pije i pleše  na račun njihovog prekida. To mi je oke, imamo svi koristi. Mi samci nemamo takvu priliku. Kako da ja napišem hit, kada nemam dečka? Dali bi bila glazbena poslastica kada bi ja i Ivana napravile duet? Neno Belan ima pjesmu „Jagode i čokolada“ a naša bi se zvala „Prašina i bijela kava“.
Ne mogu zamisliti. Zato se ne želim petljati, jednostavnije je biti ona koja partyja. Ružno što priznajem, dok netko pati ja se smješkam, ali činjenica je da me može razočarati jedino frižider ili platna lista. Kako onda ne biti sretan?? Ali ljudi ne vjeruju.

Smatram da još nije došlo moje vrijeme, ne znam što želim. Ja vam skeniram svaku dlaku na potencijalnom momčiću, nije da želim nego eto, nisam normalna. I svjesna sam da nemam pravo jer bome ni ja ne izgledam kao Picassova djela. Ustvari ne znam što je tu točno, da izgledam ili ne zgledam. Točno je i jedno i drugo hahahha Više tužno LoL.  

Uglavnom, ako dečku obrvica nije na mjestu, bit ćemo samo prijatelji. Šalim seeee!
Bitan je karakter! Još uvijek nisam našla dečka koji ima dovoljno dobar karakter.
Ne znam sprdam li se ili ne, a mislila sam baš ozbiljno prokomentirati ovu temu i evo kako je završilo.

Bilo bi izvrsno da sama mogu odlučiti kada ću se skrasiti. Recimo, sutra ujutro 9:15, katalog u ruke i biram. Od danas volim njega! Ustvari neću ni birati, vrijeme je novac, svi iz kataloga su lijepi. Otvorit ću kao učiteljica dnevnik, današnji datum, 23. i bok!
Dosadni ste s tim "kada ćeš naći dečka", pitajte zanimljivije stvari a ne ove relevantne. Ne postoji pravilo niti formula da si ja to mogu odmah ostvariti i da želim.
Eventualno što mogu, posložiti stvari u glavi, izgraditi stav, otkriti što volim a što ne i izabrati krug ljudi s kojima ću uživati zajedno.
...S takvim odlukama još više mi se neće dati trpiti nekoga tko mi nije po volji. LoL

Zaljubljenost i ljubav žele ono što godi oku, odgovara glavi i sviđa se srcu.
Čak ni to nije točno, samo lijepo zvuči - Najčešće ne odgovara glavi. Ljubav je luda! :) 
 Takve stvari ne treba forsirati, jednostavno se dogode :)
…Idem sada hodati po nekakvom makadamu, možda stanem na ludi kamen.
Pusa svim solo igračima/igračicama i onima koji se moraju truditi oko nas! ;) 

ISTINA JE DA TE LAŽEM

Ne želim da tema djeluje ozbiljno i nemojte tako shvatiti... dobro možda malčice... Ali imam želju prokomentirati male slatke lažljivce. Eto baš nedavno sam se našla u takvoj situaciji, gdje je "dotična osoba" izlagala  MENI naš vlastiti dijalog. 

...Nisam mislila da je to uopće moguće?!?? Ja inače provalim laganje! Ovo kao da je bio nekakav trik, iluzija... Ma oduševila sam se. Ozbiljno.

Sigurno smo se svi našli u društvu osobe koja iz usta sipa "lovačke priče" k tome uspostavi kontakt  očima, bez treptanja, da ne bi slučajno pomislili kako laže. Da da, prikuje pogledom, dobro ste pročitali. Pinnochio je prošlost, gledanje u stranu i nesigurnost također! Današnji lažljivci su evoluirali! Lažu bolje nego što ja pričam istinu. 

I teško je odreagirati u takvoj situaciji!
 Da se suprotstavim? -...Ne? Nova vrsta je puna samopouzdanja i bahata; radim si probleme.
Da se složim? -Hmm... Možda vrijedi probati? ...Ali kakve sam sreće, ispast će da sam ja ta koja laže više nego Top Shop reklame i evo mi nove reputacije! 

....? - Ne znam... Bježi! Treba bježati! Što je sigurno, sigurno je.
Nadalje, ima raznih primjera laži, ne tiče se samo razgovora. Postoje "mamine princeze, bogati frajeri, kraljevi i kraljice Facebooka..." Imam ih par na svome profilu, moram priznati da me njihove objave baš nasmiju. Odlični su! Znam da ne misle ništa loše, samo žele malo pozornosti.

Problem nastaje ako obmanama i sličnim ponašanjem povrijedimo nekoga ili čak sami budemo povrijeđeni, što bude najčešći ishod. Istina se dozna prije ili poslije a situacija koja slijedi nakon toga ne bude nimalo slatka. Laganjem ustvari dobijemo samo kontraefekt željenih reakcija. Istina da je ta opcija ponekad jednostavniji izbor, ali svi vidimo kada se netko pretvara, postoje jasne činjenice koje to pokazuju.
I nitko vam neće reći u lice 'Znam da lažeš, ali nastavi...' iako bih to htjela reći baš svaki puta.
Pažnju privlače prirodni ljudi sa stavom i temperamentom. Temperament je nešto što je svakoj osobi urođeno. Odlikuje našu osobnost, a na nama je sloboda izbora, za što ćemo se boriti, koji su nam ciljevi, prioriteti itd. Dobre stvari se ne događaju preko noći, jako rijetko. Stoga treba raditi na sebi, učiti, razmišljati i to primjenjivati.Stoga, molim bez pretvaranja! Maskice volimo samo za mobitel, čak se i one istroše te zamjene novom. Predlažem da budete prirodni i uživate u tome što jeste. :)

DRAGI DJEDE!

             

  Sigurno se čudiš jer imam 23 godine i pišem ti. Međutim, skužila sam da mi mama ostavlja poklone pod borom. Vrijeme je da obaviš sam svoj posao. Ovo će biti udarno. Pišem u zadnji čas, pa brzo u akciju!
Za početak, vjerujem da nije neka nova vrsta želje, često ju čuješ:
    1. Želim neke teške financije na računu. Vjeruj, to mi treba. Ne bih samo za sebe, podijelit ću i s drugima. Ostavit ću karticu ispod bora.
Nadam se da ne ispunjavaš samo materijalne želje,pa  kada postanem bogata...
    2. Ne dopustiti da kupujem ružnoće. Nemoj da se sramotim. Znači - da imam ukusa, sve mora biti wunderschön! 2.2. I kada idem u shopping da pronađem sve što trebam. Ono jučer je bilo katastrofa, kruženje po centru i na kraju kući sa jednim štiklama.
Idemo dalje, sljedeća želja:
    3. Uljepšavanje! Malo me poljepšaš, pozgodniš... Sve što treba. Znaš kako je nama ženama. Da ne gubim vrijeme, odmah ti to riješi, pa neka bude čarobno jutro i za mene i za druge. Usput 3.3. kada mi zvoni alarm, molim te da se budim lijepo kao u filmovima jer ovo sada je grotesno.
    Kalkuliram, znači bit ću bogata lijepa, zgodna... Vjerojatno ću htjet puno jesti. Zasigurno znaš onaj osjećaj kada si gladan pa natrpaš pun tanjur i na kraju pola ne možeš pojesti?? Sudeći po tvom trbuščiću djede, rekla bih da ne znaš... Zeka peka! Uglavnom, hoću da to sve mogu pojesti i naravno, ostati uvijek S size. Ho hoooo to je bilo 4.
    5. Trebam danas ići van, opet ne znam što da obučem. Daj da se to promjeni! Skratimo mi muke!
    6. Iii kada idem pod tuš, da nema onog vruće-hladno-vruće-vruće-taman-vruće-hladno... Katastrofa.
    7. Vjerojatno ćemo se slikati u gradu, pa za ubuduće, da ispadnem odlično na svakoj slici (osobna pogotovo). Mislim imam taktiku i riješenje just in case: pravim namjerno čudne face, k'o fol namjerno ispadnem ružna. Ali čemu?

8. Paaa svaka pjesma koju poželim da bude puštena. Poštedimo me nervoze i svađanja.

9. Uuu pazi sad! Kada se svađam, znam da nije lijepo i nastojat ću da to ne radim, da kažem sve ono što mi KASNIJE padne na pamet da sam u tom trenutnku mogla reći.
    ...O ho ho već smo na 10. Negdje sam pročitala nešto tipa "Pazi što želiš, možda ti se baš i ostvari."
Djede, ništa ti ne brini, pazim ja! Skoro sam zaboravila, želim jednu tetu iz njemačke! Jednu najmanje...!
 Hmm... što još? E da!
    11. Uvijek punu bateriju od mobitela;
    12. Kada negdje idem da ništa ne zaboravim;
    13. Kada igramo par - nepar, za promjenu neka i ja pobijedim.
    14. Može i jednog slatkog dečka ispod bora. Mama bi također bila oduševljena zbog mene.
Pa recimo to je to, računam na tebe! E kada smo već kod računanja, nadam se da sjediš, ova je jaka.
    15. Želim da razvaljujem MAtEMATIKU. Već mi malo glupo zbrajati na prste.
Nadam se da ćeš mi ispuniti sve željice. 

P.S. Molim te nemoj se ljutiti za soba. Nije Adolf nego Rudolf. Sorry još jednom.

Svima čestit Božić puno zdravlja i sreće!!

TOPLIJI DANI I U PROSINCU ❅

                      ❆                                  ❅                                            ❅                          ❅

                                        

 ❅ Godina je opet brzo proletjela, mislim da se ni  Djed Božićnjak nije stigao odmoriti. ✳
Iako nisam baš neki ljubitelj zime, volim vidjeti ubundane ljude sa flufastim kapicama  i ulice obasjane lampicama. Nekako u prosincu imam više strpljenja za sve, budem toliko dobra da iznenadim samu sebe (ulizujem se Djedu Božićnjaka u zadnji čas, da poklon bude veći haha). Jedini mali problem u toj zimi je što više ne mogu kad poželim sjesti na bicikl i otići negdje. Maštam o bazenima dok ležim u kadi punoj vode. Nakon fantastične iluzije, dok trčim prema peći, dobijem upalu pluća, ali nema veze to je taj zimski ugođaj. Skuham čaj od cimeta i naranče, stavim kapu, rukavice, obučem kaput i laganica legnem u krevet! Baš volim zimu!
I počnem razmišljati što bih sve htjela, što se sve promijenilo... Situacije koje se vjerojatno nikada neće dogoditi... Zamišljam i smijem se, barem na kratko je sve savršeno. Nisu to neke extra misli... Shvatim koliko je sada sve komplicirano. Istina da je najljepše biti dijete. Odmah mi u glavu dođe najbolja prijateljica iz djetinjstva te kako smo prije provodili dane...     ❅                                                      
❅...Iz kreveta brzo nešto pojedem da se mama ne ljuti, jer Martina me već sigurno čeka. Operem zubiće i skužim da je novi ispao, ali nema veze, glumit ću fontanu, bit će nam ludo... Obučem prvo što izvučem iz ormara. Kakve boje, kakvi kontrasti, onda je bilo bitno da nisam musava još dok me
mama gleda. Pa na bicikl što prije i objesim se na zvono dok mi Martinina mama ne otvori vrata :
- Dali je Martina kod kućeee??? - Znam da sam joj već dosadna ali nabacim kes, bez prednjeg zuba... Past će na taj osmijeh sigurno. I to je bilo to! Cijeli dan smo provele igrajući se u blatu, lovice, skrivača itd.
A sad? Kao prvo, kod Martine možda ne bih ni došla, jer ne bih znala što da obučem. Kamoli da nekome banem na vrata sa spikom... idemo negdje!? Mislim da bi to bio šok. Došla ne najavljena!
- Molim? Što nisi poslala prvo poruku da se dogovorimo, puštam korijenje u krevetu ali ....
                            ❅
I takve jednostavne stvari mi fale. Stvari koje su izgubljene negdje u vremenu. Novac je postao mjerilo sreće, a ja bih da osmijeh bude ono što uljepša dan. Zagrljaj, ono što učini sretnim... Da nije teško udijeliti kompliment. Da dugi razgovori kasno u noći nisu zamijenjeni ispraznim porukama, ili nikakvim uopće... Da se uvijek nađe vremena za prave stvari i osobe, bez glupih izgovora i opravdanja...
                                              Vrijeme svi imamo. Nije do njega.
 ❅ Da ima više ljudi koji su ostali jednostavni. S kojima svaka riječ otvara novu temu, a pričati je lako kao letjeti u snu. Da ne moram paziti što ću reći, već jednostavno biti ja. Smotana i luda, pametna i glupasta, ozbiljna i smiješna, a svaki potez bude shvaćen takav kakav je, bez analiziranja. Jednostavno živjeti u trenutku.
                                        Napraviti. - A ne razmišljati o tome.
Ali ne može se, poslalo je  čudno tako se ponašati... ?
Ne morate vi, ja hoću koliko god mogu. Smijati se, davati komplimente, pjevati ružno ali glasno, javiti se, pozdraviti na ulici, pričati gluposti, zezati se, imati vremena, pomoći i hrpu sličnih stvari...           ❅                                                                                              ❅
Na sreću, imam uz sebe šaku tih posebnih ljudi... ❅
Uz koje bilo kada mogu zaplesati na ulici iz čista mira, i bit će to smiješno, a ne glupo. Mogu pričati gluposti, a oni će nastaviti u istom kontekstu jer znaju da je zezancija. Mogu biti ljuta, oni će mi popraviti dan. Mogu imati problem, znam da su prvi kojima se mogu obratiti i saslušati će me.
No općenito volim biti samostalna... Uglavnom znam pomoći ili riješiti tuđe probleme, rijetko kada svoje...ali snalažljivost je bitna! Treba od negdje početi.
Stoga sam odlučila napokon kupiti novi laptop, jer pretprošlog Božića sam stala na stari i cijeli ekran je puknuo. Čak sam išla na pregled i po naočale, jer u zadnje vrijeme ne znam što bih nosila od modnih dodataka, sve sam isfurala pa trebam nešto novo. Šalim se, ne vidim dobro. I naravno počela realizirati što je više moguće one scene iz glave koje zamišljam. Više mi se nije ostajalo doma raditi ništa, vraćati u prošlost te prisjećati kako je bilo lijepo. Skužila sam da to radim svake godine.  I koincidencija, 10000 puta za redom sam slušala jednu pjesmu, kao što  to inače radim, a najbolji dio glasi :❅

❅ " I refuse to look back, thinking days were better just because they're younger days,
I don't know what's 'round the corner, way I feel right now I swear we'll never change"      ❅

Stoga hvala mojim prijateljima i obitelji koji su mi uljepšali ovo vrijeme, te misli u glavi pretvorili u stvarne događaje i dali motivaciju da napokon napravim ono što ostavljam po strani. ❅
Nešto što me  najviše razveselilo je odlazak na mjesto gdje sam prije živjela, i posjeta prijateljici koja nije na kraju svijeta, ali ne možemo se vidjeti često.
...Čuti slatki osmijeh bake kada ju nazovem i pričam o glupostima da zaboravi na ono o čemu vjerojatno stalno razmišlja.
...Odlazak u Zagreb, kojeg obožavam, te pogled sa Vidikovca na cijeli grad, kao iznenađenje.
❅...Tatin zagrljaj kada dođem.
...Odlazak u kino.                                                  ❅
...Najšokantnije i najluđe buđenje od prijateljice u kasne sate, koja mi ulijeće u krevet po zagrljaj,  jer je malo bila tužna.
...Odlazak na jedno piće, koje se pretvorilo u izlazak.
...Plakanje od smijeha dok smo u kafiću navodno vozile traktor uz ritam pjesme. Pjesama točnije.  tr tr trrr
❅...Glupiranje na Božićnom sajmu.
...Kava (kuhano vino) te silne spike i provale, da se čak i ljudi pokraj nas smiju.       ❅
...Zajedničko odbrojavanje i veselje preko poruka zbog skorog povratka iz Njemačke.
...Putovanje i čekanje vlaka, ustvari najjačih 4 sata od svega.
❅
To su samo neke situacije, kojima veliko značenje daju osobe s kojima ih dijelim.  Normalno da ću zbog toga uvijek nositi  osmijeh na licu.
Jer sreću čine male stvari, a te male stvari, trenutke kojih ću se uvijek rado sjećati.
...I eto tako tako prosinac postane nekako topliji nego što inače biva. ❅