UVIJEK IZNAD SVEGA

Ono što danas želim podijeliti je uglavnom namijenjeno boljim polovicama, damama. Ponajviše onima koje nisu svjesne sebe i svoje moći. Istina da sve uglavnom zakompliciramo, ali baš to nas čini posebnima. Da se razumijemo,  kompliciranje nije bez razloga. Ako vas netko pokuša spriječiti u tome, ne popuštajte. Da je sve u redu, ne bi mi komplicirale.  ;)

Nebrojeno puta sam vidjela i čula toliko situacija pred kojima žene pokleknu, dopuste da ih se iskorištava, ponižava i slično. Dali radi sebe ili drugih ljudi, nije ni bitno. Znam da je teško izaći iz toga zbog neke rutine, navike, potrebe ili dobrote. Ali ne radite to na način da sebe spuštate tamo gdje vam nije mjesto.

Nisam majka, ali smatram da jedina osoba za koju se treba boriti svom snagom je dijete. Odmah nakon toga, ne treba stajati nitko i ništa osim ljubavi prema sebi. Znam da zvuči sebično ali nije. Tu se ne radi o materijalnim stvarima, stoga se ne treba sramiti te činjenice.

Svi smo barem jednom bili povrijeđeni. Redoslijed scenarija znate. Tuga, plač, tješenje itd... Ne pričam striktno za ljubavni život, također mislim na društvo, posao, obitelji itd. Prijatelji su tu za savjet (Ja ih osobno uvijek dajem od srca te s najboljom namjerom).
Ali na kraju krajeva u mislima ostajemo sami sa sobom. Stoga, ako se sami ne znamo ohrabriti i uvidjeti vlastitu vrijednost - ničiji savjet nam ne može biti od velike pomoći. Svaka situacija ima svoju granicu. Najveća greška je ignorirati i spustiti kriterije u nadi da će se nešto ili netko promijeniti. (Valjda najveća zabluda koju znam.) 

Ako vas je netko povrijedio, opet će; 

Probleme u obitelji, društvu... također morate riješiti sami;

Ako vam je loše na poslu, treba se izboriti, nitko drugi neće u vaše ime; 

Točnije, kako si napravite, tako će vam biti.

 Spomenut ću meni jako drag citat iz pjesme:
                                              'To što brodi ne mogu da prevale, čovjek umije...'

Doista, brod je samo velika i čvrsta konstrukcija, a uspije ga slomiti jedna oluja ili santa leda. Da se čovjeka slomi potrebno je puno više. Ljudske rane zacijele s vremenom; Fizičke isto kao i psihičke. Primimo teške 'udarce' u nebrojenoj količini ali i dalje ustrajemo, ponesemo teret te nastavimo dalje. Koliko god  nam je bilo teško, sve je prošlo i tu smo gdje jesmo, nesvjesni koliku hrabrost ustvari nosimo u sebi.

Tako da dame! Što god vam padne na pamet, napravite to! Scenarij života pišite onako kako vama odgovara, ne drugima, jer svatko kroji svoju sudbinu. Kada ste sretne, blistajte i uživajte u tome! Kada ste tužne, plačite dok same sebi ne dosadite, zatim okrenite novi list.

Ovako to bude iz moje perspektive, rijetko mi se dogodi da sam tužna ali i te trenutke volim odraditi sa zadovoljstvom. Obučem široku vestu, dignem kosu, Labello mora obavezno biti pri ruci i cijeli dan provedem u krevetu. Puštam pjesme, s dvije ruke jedem čokoladu i sve što dohvatim; Crtam, pišem, šaljem prijateljima poruke da sam tužna...plačem pa se smijem, malo pjevam -točnije derem se... zatim se smijem sama sebi i na kraju zaspem. Drugi dan sve to spremam ali priča završava jer nitko nije vrijedan mojih živaca. Znam svoj limit. Naučila sam po kojoj stazi treba hodati na prstima, a po kojoj marširati. Puno puta zažmirim na neke stvari ali to ne znači da ih ne primjećujem. Stoga od nikoga ne očekujem previše, osim od same sebe. Bez ustručavanja mogu reći da su moji kriteriji visoki, jer sam ih zaslužila. A sve što radim, za mene osobno ima neki smisao i nije uzalud. Brinem jedino za mišljenje osoba koje dijele samnom svaki dan jer uvijek će biti onih koji pričaju, ružno ili lijepo... ostavljam im na volju.
Zato djevojke samo hrabro i sa samopouzdanjem :)