nedjelja, 23. listopada 2016.

ZA TEBE

 Iako nije svjesna koliki je uzor u mojim očima, ovaj post je baš zato posvećen njoj. Kada imaš prijateljicu u mami, to je lutrija. Njena škola me naučila najviše. Ljubav i briga - otvorila oči. Snaga i sposobnost - ohrabrila. 

Kuća je njeno kraljevstvo, no sluge ne treba jer sve postiže sama. Ne znam dali njezin sat ide unazad, jer je uvijek organizirana i ima vremena za sve. Ne razumijem kako sakrije stvari tako da ih nikada ne mogu naći, a lako pronađe sve što mi treba. Nema nikakvu diplomu, ali kuha najbolje na svijetu. Briga o bratu, seki i meni je bezuslovna. Uz nju mi i prehlada fali jer čim se zagrcnem, trči sa lijekovima i kemijama. Moje prijatelje procijeni na prvu te uglavnom bude u pravu. I uvijek nam je dobro društvo dok se spremamo za izlazak. 

Iako je samohrana majka uvijek se trudi pokazati nam pravi put. Njezina riječ mora biti zadnja. Stoga ako ne slušamo, najčešće dočara svoje djetinjstvo te strogi odgoj, za razliku od našeg. To što smo brat i ja kao mali za kaznu dobili kokošiji želudac u juhi, koji smo morali pojesti, nije uopće horor. -Nakon toga budeš najbolje dijete u ulici.
U svakom slučaju volim njene priče iz djetinjstva, slušala sam ih milijun puta ali se uvijek nasmijem. Danas mi zajedno pišemo svoje… I sviđa mi se što sve već sada mogu ispričati puno uspomena koje su mi umemorirane kao lijepo sjećanje. 

Kako su se vremena promijenila i moja mama nastoji držati korak s time. A sve što ona radi je popraćeno sa dozom smijeha i spontanošću.
Logično da ima Facebook, komentira slike te lajka sa srčekima koje je otkrila. Ne moram spomenuti da njezine poruke ne može dešifrirati ni paleograf, ali zato ona   pročita sve i svašta. Baš nekidan je našla recept maske za kosu. Naravno da smo išle isprobati i eto, umjesto dvije kapi vazelina, rekla je dvije žlice. Da, osam puta sam šamponirala kosu kako bih to isprala. Ne znam zašto nisam posumnjala u te dvije žlice. Sada mi je smiješno, ali samo zato što još uvijek imam kosu na glavi. Naljutim se malo na nju jedino kada mi odjeću stavi na pranje i oboja u dugu boju... Ili kada se trudim skuhati ručak a ona ide iza mene, sprema svaku mrvicu i prigovara.
Mislim, sve je to simpatično. Isto kao pokušaji da mi nađe dečka. I baš je uporna! Svi moji prijatelji su njeni zetovi. Jednu subotu me tjerala u izlazak i obećala kupiti haljinu ako idem. Imam novu haljinu, dečka i dalje ne, ali jako cijenim takav trud! Pošto trebam obnoviti garderobu, ovaj vikend sam ostala kod kuće, no nije mi upalilo.
Shopping s njom je vrh. Tako se, kaže, rješava stresa. Ne znam više koliko je puta slučajno zamijenila kolica s namirnicama i odvezla tuđa. Ali najjača scena u dućanu je bila kada su pokraj nas stajali zgodni dečkići, a ona prilazi s kolicima i viče "Eeee Tea! Gdje su one gaće sto je Dana rekla da su dobre???"  Plakala sam od smijeha… i pobjegla što dalje. 
…Nije nam uvijek sjajno, naljutimo se jedna na drugu, posvađamo itd, ali ljutnja brzo prođe. Bilo je situacija kada sam plakala, i ona skupa sa mnom. ♡ Uvijek  je tu kada je potrebno. 
Kako onda ne obožavati nekoga tko me nasmije do suza, tko plače samnom i voli me više od sebe. To ne može nitko osim majke.

Ženama je ljubav sve, bez obzira kome ju pruža. Za mene je ona najjača samostalna žena baš zato što se morala odreći 17. godina prve ljubavi. Na svoje oči sam vidjela koliko je bilo teško ali unatoč svemu, okrenula je novi list i ponovo se dokazala. Kada pogledam što je sve postigla i koliko se žrtvovala, kraljica je mala riječ za moju majku. 


  

2 komentara:

  1. mojoj blogerici o ovome mogu komentirati samo ovime ...... <3 ...... johntra volta

    OdgovoriIzbriši