I MANE SU "VRLINE"

Lijenost. Svi smo prošli kroz taj period zasigurno... neki su s njom i ostali, a slijedeća istraživanja dovode do ovog zaključka: „Lijenost je znak inteligencije.“ Tako kažu posljednji članci vezani za tu, sad mogu reći, pozitivnu vrlinu čovjeka. Da ne morate googlati, evo kratkog objašnjenja: Ljudi koji ništa ne rade – uživaju trošiti vrijeme razmišljajući, stoga su inteligentni. Bome mudro. Naravno, ljenčine će se bez ikakvih nesuglasica složiti da je izjava točna, a radoholičari i sportaši, zaprepašteni. Ali eto, tako kaže istraživanje, tko sam ja da sudim.Šala, pa moram nešto reći.
Od kuda to odjednom??  Ajde analizirat ću na sebi da vidim ima li smisla? 

…Iiii  da! Definitivno se slažem. Ima trenutaka kada sam baš turbo„inteligentna“. Samo ne razumijem zašto živcira mamu to što sam pametna? Sigurno žena ne zna, da izležavanje u krevetu i gledanje tv-a nije „ljenčarenje“, nego čista inteligencije.

Ja sam do sada smatrala kako je lijenost neka vrsta bolesti jer izležavaš se u oba slučaja i čekaš da prođe.
Čak se sjećam jednog vlastitog iskustva. Zahvatila me bolest i lijenost  u isto vrijeme.
Bolesna sam krenula napraviti čaj, međutim nije mi se dalo čekati da voda prokuha i na kraju sam popila samo toplu vodu.
Ma da, strašno sam bila“ inteligentna“.

Moram priznati, zbune me ponekad novija istraživanja jer su totalno kontradiktorna onim prijašnjim. Opće poznato da je lijenost loša osobina. Štoviše, Biblija lijepo kaže kako je lijenost grijeh… i moja mama također.
No, sjećam se jedne izjave, potječe iz usta roditelja, možda se tu krije obrazloženje, a glasi od prilike ovako:
 „Ma moj sin je baš pametan, ali lijeeeen, neće da uči nikako, ali prirodno je baš inteligentan!“

Garantiram da je gospodinu B.G. mama to često govorila i on sada sije mudrost dalje, samo malo parafrazirano. Jer je  najbogatiji čovjek na svijetu, pa može. Navodi kako će uvijek                                                                    izabrati lijene osobe da obave zahtjevan posao jer će isti, naći                                                                    lakši način ili rješenje.
Eto! Nema tu istraživanja, jedan od malih ljenivaca izvukao je ono što uhu godi, iz konteksta matorske mudrosti i nastala su čuda. ✨

Kako se dalje ponašati? Meni je odmah sinula ideja, a vi kako hoćete. E pa ja sam fino odmah u svoj životopis pod „POSEBNE VJEŠTINE I SPOSOBNOSTI“ dodala „lijenost“, a pod „OSTALO“ sam se još malo raspisala i nahvalila o tome, tipa – ležim i razmišljam 4 sata, bez ustajanja!
Napokon da je došlo mojih 5 minuta! Sijaj Jadranka!

Šalu na stranu, kada bih ozbiljno počela živjeti taj život, proglasili bi me glupom. Nova moderna generacija sebi modulira stare izjave i manire. Ništa nije izmišljeno, samo prilagođeno, uzmeš i dodaš ono što ti više odgovara.
Sve se mijenja, u redu je prilagoditi se nekim stvarima, no neke trebaju ostati tamo gdje jesu. Po meni, ne može lijenost biti pozitivna, niti sinonim za snalažljivost, kamoli inteligenciju. Takva čudna izjava, danas je mudri citat. Kako i ne bi bila, kada dolazi iz usta ozbiljno bogatog businessman koji je između ostalog odustao od fakulteta. Odmah je malo više zanimljivije zar ne? I djeluje istinito.

Dragi moji, da je taj čiko bio lijen, ne bi bio bogat i točka. 

Za kraj:

Kako otkriti ljenivitis? 

Ne morate ići doktoru. Najčešće roditelji otkriju jeste li lijeno pozitivni ili ne, još u ranoj adolescenciji. Simptomi, ima ih raznih vrsta ali jedan vrlo učestali je ne spremljena soba, s godinama se proširi na ostale prostorije u kući .Opširnije o temi možete googlati. Uglavnom, kada vam ono što ne možete dohvatiti iz ležećeg položaja,  ne bude niti potrebno, čestitam, ušli ste u klub novopečenih inteligentnih ljudi! 👏

JUČER DANAS SUTRA

 Svako od nas ima potrebu za zajedništvom i društvenim životom, takav odnos obuhvaća jednostavne i složene odnose. Recimo da svatko u sebi nosi instinkt uvjerenja i osjećaja da je u pravu. Želje, strahovi, privrženost, ideali, emocije itd. su neki od oblika koji definiraju naše mišljenje.
Nažalost, od svih pozitivnih načina socijalizacije izabrali smo drugima „lijepiti etikete“ na osnovu tuđih uvjerenja, nekog neprimjerenog događaja ili vlastite procjene i lošeg iskustva; Negativnim stvarima okrenemo leđa i osudimo, bez da pokušamo čuti drugu stranu priče. Isto tako, nerijetko vjerujemo u promjene i skeptični smo po tom pitanju.

                    

Predrasude i stereotipi su nešto s čime se susrećemo svaki dan. Izreke poput „Važan je prvi dojam“  ili „Odijelo čini čovjeka“  mogu svrstati u najveće primjere takvih osuda. Pozitivno ih opravdavam i uvažavam samo u poslovnom svijetu. Što se tiče svakodnevice, ne smatram da se takav stav treba uvažavati ili bazirati na njemu. Kroz  život prođemo kraj mnoštvo ljudi, nađemo se u raznim sredinama i situacijama gdje reagiramo onako kako priliči našoj osobnosti, temperamentu i možda najbitniji  faktor, raspoloženju u tom trenutku. Jednostavno je nemoguće uvijek ostavljati dobar prvi dojam, također koji bi odgovarao drugim ljudima oko nas, jer nemamo svi istu percepciju.
Na primjer, moj poštar sigurno misli da radim kao električar, isto tako da nisam još čula što je četka za kosu. No zašto bi itko imao potrebu paziti što će misliti prolaznik na ulici, ljudi u kafiću, prijateljica od prijateljice… ili poštar? Nevažno. Prvi dojam je samo jedna puzzla od tisuću, koja stvara pravu sliku.

 Isto tako, često imamo određeno mišljenje o nekome na osnovu prošlosti. Kada pogledam iza sebe, moju, a vjerojatno i vašu prošlost uz lijepa sjećanja čine i prve greške, početci i iskustva. „Ja“  kao osoba iz prošlosti, jedva da imam ikakve veze sa ovom kakva sam danas. Čovjek uči cijeli život, onaj tko radi na sebi, naravno da će se promijeniti. Na žalost pod povećalom su uvijek loše stvari i sve što iskače iz podređenih stereotipa. Pogrešno donešena odluka, u tom se trenutku s nekim razlogom činila ispravnom ili nismo imali nekoga tko bi nam rekao da nije.  Osuditi je najlakše, ispravno je prvo pokušati razumjeti. No još uvijek prevladava velika količina konzervativnih ljudi; recimo da će se prije nasmijati onome tko padne, nego pomoći ustati. Na riječ „Pinocchio“ prvo pomislimo na lažova, a kraj priče završava tako da je dječak postao uzoran i dobar, očito da su nam ružne stvari u prvom planu. Istina da je potrebno  puno iskrenosti i truda, kako bi izbrisali, te oprostili nešto što nas je povrijedilo, ali zašto ne? Sve ima svoje granice, ali jednom, eventualno dva puta je sasvim u redu nekome dati novu priliku i malo vremena da ukaže svoje povjerenje te novu karakternost. Znam da prevladava veliki strah od šanse za novom povredom, no prvo razočarenje najviše boli, a svako drugo vas čini jačom osobom s više iskustva te spoznajom da ste nastojali dati sve od sebe. Problemu pokušajte pristupiti  razgovorom i s razumijevanjem. Jer postoji vrlo velika mogućnost da ćemo se i sami naći u situaciji gdje tražimo drugu priliku.

Sami trebamo procijeniti do koje mjere se prašta, a kada treba podvući crtu. Treba li oprostiti ili ne. Svatko pogriješi ili krene krivim putem, bitno je razmišljati o tim postupcima, shvatiti gdje griješimo, što možemo popraviti ili napraviti bolje. Ja kao i vi, nisam ono što sam bila jučer, niti ono što ću biti sutra, već osoba u ovom trenutku. 

JOŠ NEMAŠ DEČKA?!

S obzirom da je na redu Valentinovo, napravit ćemo malo zagrijavanje. Ovo nije ljubavni post, ovo je za nas rijetko rasprostranjene, careve i carice, koji jednostavno nemaju curu ili dečka! Oni koji se brinu zbog toga, bez brige! Legenda kaže da ćemo i mi stati na ludi kamen! Da ćemo i mi žabe, postati prinčevi i princeze!
Baš maloprije sam čitala članak slične tematike i smiješno je već na samom početku. Poručuje kako se  treba pripaziti, a ne taj poziv shvatiti ozbiljno te krenuti putem vječnog neženje. Uz obrazloženje da se na to može vrlo lako naviknuti.
Ideš! Kako nisam prije ovo pročitala! Gotovo, nema mi spasa, već me uhvatila blaga panika i tada čujem na Tv-u
 „Ako ste majka koja želi oženiti sina, ili sin koji se želi oženiti, ili žena koja je spremna za pravu ljubav… Prijavi se na broj 060 808 8…“ prstenje leti po ekranu, upitnici, srca također…
Pao mi je kamen sa srca!  Za 3.75kn (sa fiksnog) mogu naći ljubav svog života! Sreća! Zatim se sjetim da to nije jedina prilika! „Samo nebo zna“ novi show, tamo čak mogu vidjeti budućnost. Kako ću izgledati ja, muž, djeca, razne mogućnosti uglavnom... Baš veličanstveno koliko je tehnologija napredovala, Bože hvala ti na svim ovim mogućnostima!
U glavi već zamišljam scenu: Stojim u njihovom studiju, dobijem glavnu riječ, svi isčekuju  čuti što želim u budućnosti i ja lagano kažem: „Ako nije problem da mi za petak vidite brojeve Eurojackpota, samo sam to htjela pitati vezano za budućnost. Hvala puno, pozdravljam sve ispred malih ekrana i vas u studiju i režiji (to mi ostalo još iz Huga, dok sam bila mala) pozdrav svima!„ 
Ako ništa niti od toga, preostaje mi „Ljubav na selu“. Ne moram ni komentirati, tamo „bisere“ sipaju odmah u startu. Nakon toga shvatim kako mogu nastaviti u miru uživati gdje sam stala, kad budem spremna, samo dignem slušalicu, okrenem broj i problem riješen.

Čitam dalje, i totalni preokret. U tekstu o samcima, nakon prvog ulomka sve ostalo govori o braku, parovima, kako je to pozitivno itd. Razmišljam, a što ćeš, samci nisu baš neka inspirativna tema, vjerojatno ću se i ja namučiti da nahvalim  naš stil života.
Pitat ću baš prijateljicu kako ona uživa u samoći. Njezin odgovor je bio, citiram:
 „Pustim si TV ...Ili spremam hahaha ja to volim ..Mene ti to opušta... Znam da ti je to smiješno. I onda kad spremim… Volim sjesti u to čisto... I piti bijelu kavu!“
Senzacija!
Ljudi moji! Kolike smo mi ne shvaćene legende! Totalno se iznenadim kako znamo uživati u sitnicama. Kakva ljubav, kakav dečko! Ona spremi kuću i bude SRETNA! Ivana molim te kada budeš imala vremena, dođi i budi sretna kod mene doma! Ja ću ti skuhati bijelu kavu. Hvala ti na ovome, baš sam se nasmijala.
Ali točno to želim reći, mi smo zadovoljni cijelo vrijeme. Jedina napeta situacija bude, kada me netko pita „Tea pa kako to da nemaš dečka?“ I onda krene… „Ja sam imala troje djece u tvojim godinama, prvo sa 20 a drugo…“
Upravo sam zaključila zašto mi je oslabio vid. Jer svaki puta kada čujem tu rečenicu, padne mi mrak na oči. 
Dok ovi zaljubljeni, svađaju se, mire, pa plaču, ispovijedaju (ne svećeniku, već jedno drugom) i ljudima je to zanimljivo. Bilo kakva ljubavna situacija, pokreće! 
Recimo pjevači, kada prekinu vezu, napišu hit. I cijeli svijet subotom pije i pleše  na račun njihovog prekida. To mi je oke, imamo svi koristi. Mi samci nemamo takvu priliku. Kako da ja napišem hit, kada nemam dečka? Dali bi bila glazbena poslastica kada bi ja i Ivana napravile duet? Neno Belan ima pjesmu „Jagode i čokolada“ a naša bi se zvala „Prašina i bijela kava“.
Ne mogu zamisliti. Zato se ne želim petljati, jednostavnije je biti ona koja partyja. Ružno što priznajem, dok netko pati ja se smješkam, ali činjenica je da me može razočarati jedino frižider ili platna lista. Kako onda ne biti sretan?? Ali ljudi ne vjeruju.

Smatram da još nije došlo moje vrijeme, ne znam što želim. Ja vam skeniram svaku dlaku na potencijalnom momčiću, nije da želim nego eto, nisam normalna. I svjesna sam da nemam pravo jer bome ni ja ne izgledam kao Picassova djela. Ustvari ne znam što je tu točno, da izgledam ili ne zgledam. Točno je i jedno i drugo hahahha Više tužno LoL.  

Uglavnom, ako dečku obrvica nije na mjestu, bit ćemo samo prijatelji. Šalim seeee!
Bitan je karakter! Još uvijek nisam našla dečka koji ima dovoljno dobar karakter.
Ne znam sprdam li se ili ne, a mislila sam baš ozbiljno prokomentirati ovu temu i evo kako je završilo.

Bilo bi izvrsno da sama mogu odlučiti kada ću se skrasiti. Recimo, sutra ujutro 9:15, katalog u ruke i biram. Od danas volim njega! Ustvari neću ni birati, vrijeme je novac, svi iz kataloga su lijepi. Otvorit ću kao učiteljica dnevnik, današnji datum, 23. i bok!
Dosadni ste s tim "kada ćeš naći dečka", pitajte zanimljivije stvari a ne ove relevantne. Ne postoji pravilo niti formula da si ja to mogu odmah ostvariti i da želim.
Eventualno što mogu, posložiti stvari u glavi, izgraditi stav, otkriti što volim a što ne i izabrati krug ljudi s kojima ću uživati zajedno.
...S takvim odlukama još više mi se neće dati trpiti nekoga tko mi nije po volji. LoL

Zaljubljenost i ljubav žele ono što godi oku, odgovara glavi i sviđa se srcu.
Čak ni to nije točno, samo lijepo zvuči - Najčešće ne odgovara glavi. Ljubav je luda! :) 
 Takve stvari ne treba forsirati, jednostavno se dogode :)
…Idem sada hodati po nekakvom makadamu, možda stanem na ludi kamen.
Pusa svim solo igračima/igračicama i onima koji se moraju truditi oko nas! ;) 

ISTINA JE DA TE LAŽEM

Ne želim da tema djeluje ozbiljno i nemojte tako shvatiti... dobro možda malčice... Ali imam želju prokomentirati male slatke lažljivce. Eto baš nedavno sam se našla u takvoj situaciji, gdje je "dotična osoba" izlagala  MENI naš vlastiti dijalog. 

...Nisam mislila da je to uopće moguće?!?? Ja inače provalim laganje! Ovo kao da je bio nekakav trik, iluzija... Ma oduševila sam se. Ozbiljno.

Sigurno smo se svi našli u društvu osobe koja iz usta sipa "lovačke priče" k tome uspostavi kontakt  očima, bez treptanja, da ne bi slučajno pomislili kako laže. Da da, prikuje pogledom, dobro ste pročitali. Pinnochio je prošlost, gledanje u stranu i nesigurnost također! Današnji lažljivci su evoluirali! Lažu bolje nego što ja pričam istinu. 

I teško je odreagirati u takvoj situaciji!
 Da se suprotstavim? -...Ne? Nova vrsta je puna samopouzdanja i bahata; radim si probleme.
Da se složim? -Hmm... Možda vrijedi probati? ...Ali kakve sam sreće, ispast će da sam ja ta koja laže više nego Top Shop reklame i evo mi nove reputacije! 

....? - Ne znam... Bježi! Treba bježati! Što je sigurno, sigurno je.
Nadalje, ima raznih primjera laži, ne tiče se samo razgovora. Postoje "mamine princeze, bogati frajeri, kraljevi i kraljice Facebooka..." Imam ih par na svome profilu, moram priznati da me njihove objave baš nasmiju. Odlični su! Znam da ne misle ništa loše, samo žele malo pozornosti.

Problem nastaje ako obmanama i sličnim ponašanjem povrijedimo nekoga ili čak sami budemo povrijeđeni, što bude najčešći ishod. Istina se dozna prije ili poslije a situacija koja slijedi nakon toga ne bude nimalo slatka. Laganjem ustvari dobijemo samo kontraefekt željenih reakcija. Istina da je ta opcija ponekad jednostavniji izbor, ali svi vidimo kada se netko pretvara, postoje jasne činjenice koje to pokazuju.
I nitko vam neće reći u lice 'Znam da lažeš, ali nastavi...' iako bih to htjela reći baš svaki puta.
Pažnju privlače prirodni ljudi sa stavom i temperamentom. Temperament je nešto što je svakoj osobi urođeno. Odlikuje našu osobnost, a na nama je sloboda izbora, za što ćemo se boriti, koji su nam ciljevi, prioriteti itd. Dobre stvari se ne događaju preko noći, jako rijetko. Stoga treba raditi na sebi, učiti, razmišljati i to primjenjivati.Stoga, molim bez pretvaranja! Maskice volimo samo za mobitel, čak se i one istroše te zamjene novom. Predlažem da budete prirodni i uživate u tome što jeste. :)